TEST

Župan Osječko-baranjske županije gospodin Vladimir Šišljagić 7. listopada 2015. godine održao je predavanje učenicima osmih razreda u Školi mira, završnoj fazi edukativnog dijela projekta „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“.

Tom prilikom župan je naglasio da je počašćen pozivom ravnatelja Zorana Šanguta da govori djeci o svojim iskustvima tijekom Domovinskog rata. Budući da je radio kao kirurg u kliničkom bolničkom centru Osijek za vrijeme Domovinskog rata, za sebe kaže da je bio „pasivni“ sudionik Domovinskog rata, iako je bio dragovoljac sa statusom branitelja. U svom predavanju, ukratko je opisao kako je izgledao rat na kirurgiji. Naglasio je da nas je rat sve iznenadio, njegova surovost i agresija iznenadili su sve ljude i nitko na to nije ostao imun. Od srpnja 1991. godine do kraja 1994. godine, osječka bolnica bila je ratna bolnica s podrumskim uvjetima, a gospodin Šišljagić sam je bio svjedok zbrinjavanja brojnih ranjenika i invalida, kao i poginulih.

Nastojali su spasiti svaki život, neke, nažalost, nisu uspjeli, ali posebno je istaknuo kako se nisu pravile nikakve razlike među pacijentima; ne samo s obzirom na njihovu nacionalnu i vjersku opredijeljenost nego čak i ako je pacijent bio pripadnik neprijateljske vojske. Sve se ljude jednako tretiralo i svima se jednako nastojalo pomoći. Posebno se osvrnuo na stradalnike civile, nedužne ljude koji su poginuli ili ranjeni u Domovinskom ratu. „Stradao je običan narod i rat nije donio ništa dobro, dapače, ostavio je duboke posljedice. No, u svemu tome vrlo je važno naglasiti tko je bio agresor, a tko žrtva. Agresor je bila JNA i velikosrpska politika. Oni su činili zločine i nastojali okupirati hrvatski teritorij, a Hrvatska se pritom branila.“ Napominje važnost i simbol žrtve Vukovara i potrebe da se ono što se dogodilo nikada ne zaboravi te smatra da se u osnovnim i srednjim školama o Domovinskom ratu jako malo govori i piše. Istaknuo je činjenicu da još uvijek nisu sankcionirani svi zločini počinjeni u Domovinskom ratu, s naglaskom da su oni počinjeni s obje strane i da su sudbene vlasti to davno trebale sankcionirati. „Domovinski rat obrambeni je rat i tu nema dvojbe, ali oni koji su činili zločine s bilo koje strane za njih trebaju odgovarati.“

Za kraj, učenicima je uputio poruku da je rat iza nas te da je „na nama da pokušamo učiniti sve da živimo u miru, bez gledanja na nacionalnost, vjeroispovijest, boju kože i da nam temelj ocjenjivanja kakav je tko bude njegovo ponašanje, odnos prema nama i drugim ljudima. Također, da je Hrvatska domovina svim svojim građanima bez obzira na njihovu naciju, vjeroispovijest, boju kože i slično.“