Novinari NOVE TV Ivana Petrović i Andrija Jarak 29. listopada 2015. godine održali su predavanje učenicima osmih razreda u Školi mira, završnoj fazi edukativnog dijela projekta „Posjet učenika osmih razreda Vukovaru“.
Prva se učenicima obratila novinarka Ivana Petrović i rekla da za vrijeme rata kao novinarka nije bila u Vukovaru, ali je bila u Osijeku. Sjetila se dana kad je Vukovar pao i kako su tada informacije „curile na kapaljku“. Naglasila je da je Vukovar naša epopeja, zaista izniman grad, poseban, grad na kojem su nastali temelji naše države, u kojem se branila Hrvatska. „Kad govorim o velikosrpskoj agresiji, ne govorim o agresiji jednog naroda koji živi u našem susjedstvu, već o agresiji jedne zle politike, jednog zlog koncepta (a to pokazuju dvije presude Haškog suda) koji je htio ostvariti potpunu dominaciju nad nekadašnjim državama bivše Jugoslavije. Dakle, ne o agresiji jednoga naroda, nacionalne manjine, naših državljana koji žive s nama i s nama dijele našu svakodnevnicu, naše probleme, tuge, sreću, već se radi o zloj politici na čelu koje se nalazio Slobodan Milošević.“ Smatra da je proces mirne reintegracija bio jedan od maestralnih poteza prvoga predsjednika dr. Franje Tuđmana. Time počinje dug i težak proces uspostave mira za koji smatra da još nije završio, ali da je na dobrom putu da završi. „Pravda u Vukovaru nije izvršena, no unatoč svemu mislim da u Vukovaru može biti postignut mir. Može na način da se sustavno obrazujemo, da nas se sustavno uči istina o Domovinskom ratu, da se zna što se dogodilo u Vukovaru, koji su protagonisti tih zločina. No isto tako, da introspektivno pogledamo u sebe i u vlastiti narod i da tražimo oproštenje za grijehe koje smo mi napravili jer i njih je bilo. Proces pomirbe i uzajamnog poštovanja mora biti dvosmjeran. Moramo to učiniti zbog Vukovara, zbog njegove žrtve, jer je to jedini način da se on izdigne.“
Novinar Andrija Jarak napominje da svaki put kad dođe u Vukovar osjeća poseban pijetet. Kroz nekoliko primjera naglašavao je važnost i značenje žrtve koju su ljudi u Domovinskom ratu podnijeli, a u jednom primjeru govorio je o jednoj baki iz Škabrnje kojoj je ubijena cijela obitelj, a koja je rekla da moli za one koji su to učinili, kako bi shvatili što su učinili. „To smatram najvećom filozofijom života i onim što nam je potrebno.“ Napominje da svatko od nas ima ime i prezime i da je najveća greška da zbog zločinaca koji imaju svoja imena optužimo stotine ljudi ili cijeli narod. „Vukovar je ponos Hrvatske, baza, srce i duša.“ Važno je da vi, mlade generacije, nikada ne prođete rat, da učite i stalno učite i da se izgradite kao ljudi i da budete ponosni što ste državljani ove predivne zemlje. Svi moramo biti ponosni na Vukovar!“